NUKLEARNI UDAR IZ PODZEMLJA

Švajcarska podzemna zver od milijardu dolara: Tajni projekat gasi nuklearke i spasava Evropu!

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Youtube/FlexBaseGroup
Švajcarska je započela izgradnju naprednog podzemnog sistema za skladištenje energije u Laufenburgu, koji će sa snagom od 1,2 GW i kapacitetom od 2,1 GWh biti jedan od najmoćnijih na svetu. Ovaj projekat, čija se vrednost procenjuje između jedne i pet milijardi švajcarskih franaka, ima za cilj stabilizaciju elektroenergetske mreže.

U dubinama švajcarskog kantona Argau upravo je započelo iskopavanje gigantske podzemne jame koja je veličinom ekvivalentna površini dva fudbalska terena. Ovaj radikalni građevinski zahvat predstavlja prvu fazu u stvaranju najmoćnijeg podzemnog elektroenergetskog skladišta na svetu.

Kada sistem bude potpuno završen, on će posedovati sposobnost da u mrežu upumpa neverovatnih 1,2 gigavata snage u roku od samo nekoliko milisekundi. Investicija u ovaj poduhvat meri se milijardama dolara, a iza svega stoji vizionarska kompanija FlexBase.

Podzemna baterija Foto: Youtube/FlexBaseGroup

Cilj ovog inženjerskog čuda nije puko obaranje svetskih rekorda u veličini infrastrukturnih objekata. Evropski kontinent se već godinama grčevito bori sa problemom održavanja stabilnosti napona zbog masovnog prelaska na ćudljive i nepredvidive izvore energije. Upravo zato će se ovaj podzemni gigant direktno nadmetati sa tradicionalnim nuklearnim elektranama po pitanju vršne snage.

Sa ukupnim kapacitetom od 2,1 gigavat-čas, ova baterija može samostalno da održi energetsku mrežu u životu tokom najvećih kolapsa. To je preko potrebni šok-absorber za energetski sistem u eri masovne ekspanzije AI data centara i toplotnih pumpi.

Zakopavanje tehnologije na 27 metara dubine

Smešten na istorijskom čvorištu evropskih dalekovoda u Laufenburgu, ovaj tehnološki kampus zauzima masivnih 40.000 kvadratnih metara na površini tla. Međutim, ono što najviše fascinira jeste podatak da je sam baterijski sistem zakopan u ogromnu rupu duboku čak 27 metara.

Kompleksna oprema i masivni rezervoari zauzeće prostor od preko 20.000 kvadratnih metara ispod nivoa zemlje. Razlog zašto inženjeri kopaju ovako duboke jame umesto da postrojenje izgrade na površini leži u specifičnoj fizici samog sistema. Ova tehnologija zahteva masivne rezervoare za skladištenje i robusne pumpne sisteme koji jednostavno nisu kompaktni. Za potrebe elektroenergetske mreže gde džepni format i mobilnost nisu bitni, ogromna veličina postaje ključna prednost.

Kada dostigne svoj projektovani maksimum, ova baterija će moći nesmetano da snabdeva strujom 210.000 domaćinstava tokom čitava 24 sata. Izgradnja samog centra otpočela je u proleće 2025. godine i predstavlja prekretnicu za energetsku bezbednost kontinenta.

Podzemna baterija Izvor: Youtube

Likvidna energija i kraj litijum-jonske ere

Ova baterija funkcioniše na bazi redoks protočne tehnologije (redox flow), što je radikalno razlikuje od litijum-jonskih baterija. Umesto skladištenja električne energije unutar čvrstih i rizičnih elektroda, energija se ovde ljubomorno čuva unutar tečnih elektrolita. Tečnost se u zavisnosti od potreba mreže pumpa kroz specijalne elektrohemijske ćelije menjajući svoje hemijsko stanje.

Veliki adut ove tečne arhitekture jeste činjenica da inženjeri mogu beskonačno da povećavaju kapacitet jednostavnim dodavanjem zapremine rezervoara. Švajcarska kompanija ponosno ističe da njihov sistem koristi inovativni vodeni elektrolit koji je nemoguće zapaliti. Sa tržišta se tako potpuno proteruje opasnost od katastrofalnih požara i eksplozija koji prate klasične litijumske stanice. Sistem uspešno eliminiše degradaciju performansi tokom vremena, pa mu je životni vek praktično neograničen u poređenju sa konkurencijom.

Foto: Shutterstock

Kako veštačka inteligencija greje domove

Ceo kompleks u Laufenburgu projektovan je kao ekološki zatvoren krug u kojem data centar i baterije rade u savršenoj sinergiji. Masivni serveri zaduženi za veštačku inteligenciju generišu ogromne količine toplote koja se inače beskorisno rasipa u atmosferu. Švajcarci su osmislili sistem vodenog hlađenja koji će tu otpadnu toplotu preusmeriti pravo u lokalnu mrežu daljinskog grejanja.

Ovaj genijalan potez će lokalnoj zajednici doneti uštedu od fantastičnih 75.000 tona emisije ugljen-dioksida tokom narednih trideset godina. Finansijska konstrukcija ovog privatnog projekta kreće se u rasponu od jedne do čak pet milijardi švajcarskih franaka.

Dolazak ovog energetskog džina stvoriće i preko trista novih, visokotehnoloških radnih mesta za vrhunske inženjere i naučnike. Potpuni operativni start i zvanično puštanje sistema pod puni mrežni napon planirani su za 2029. godinu. 

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.